Mnogobrojni Srbi koji žive u u Austriji su u petak 7. februara 2020. godine, na godišnjicu smrti Vuka Stefanovića Karadžića, odali počast i položili vijenac na spomenik reformatoru srpskog jezika, filologu, etnologu, diplomati i velikom borcu za srpski jezik i pravopis.
Ceremonija je započela polaganjem vijenca, a o liku i djelu Vuka Stefanovića Karadžića, koji je svoja najvažnija djela objavio u Beču, inspirativno je govorila akademik prof. Svetlana Matić, predsjednica ASKD „Vilhelmina Mina Karadžić.“ Osvrćući se na Vukov buran život, istakla je da zajedno sa ćerkom Minom i suprugom Anom Kraus u svom domu, u trećem bečkom distriktu, Ungargasse 362, dočekivao Jerneja Kopitara, Njegoša, Jakoba Grima, protu Mateju Nenadovića, istoričara Rankea, Đura Daničića, Branka Radičevića, Uroša Kneževića, kneza Mihaila, patrijarha Josifa Rajačića, Stefana Knićanina, Pavla Šefarika, crnogorskog knjaza Danila i mnoge druge savremenike i znamenite ličnosti epohe romantizma.
– Vuk je dobio doživotnu penziju ukazom ruskog cara Nikolaja od sto dukata godišnje, penziju od knjaza Miloša Obrenovića 1835. godine i mnoga značajna priznanja. Bio je član Carske akademije nauka u Beču. Izabran je za počasnog člana Imperatorskog krakovskog univerziteta zbog naučno-književnih zasluga u oblasti literature i istorije slovenskih naroda. Bio je dopisni član Ruskog geografskog društva u Petrogradu, dopisni član Berlinske akademije nauka, počasni član Afričkog instituta za ukidanje ropstva. 1847. godine primio je prsten sa velikim smaragdom i brilijantima od ruskog prestolonaslednika. Godine 1848. Vuk je od austrijskog cara dobio brilijantski prsten, kao uzdarje za poklonjenu knjigu Srpskih narodnih pesama. Austrijski car odlikovao je Vuka Karadžića 1850. godine Viteškim krstom Franja Josifa, a 1851. godine zlatnom medaljom za nauku. Posebno ga je obradovala vijest da ga je crnogorski knjaz Nikola odlikovo Danilovim ordenom za nezavisnost Crne Gore – naglasila je Matićeva.
Ona je podsjetila prisutne na činjenicu da je Vuku njegova miljenica, ćerka Mina bila velika podrška.
– Minka, kako ju je Vuk zvao, bila je njegov lični sekretar, pomagala mu je u prevođenju srpskog narodnog blaga na njemački jezik, vodila čitavu korespodenciju sa svim značajnim ličnostima toga doba, pratila ga na dugim putovanjima, svirala klavir, govorila šest svjetskih jezika, igrala na Srpskom balu u srpskoj narodnoj nošnji i do poslednjeg trenutka bila sa ocem, poslije čije smrti je štampala njegova neobjavljena djela, poklonivši čitavu zaostavštinu Kraljevini Srbiji – kazala je Matićeva. Ona je istakla i da zbog tih i mnogih drugih zasluga, Mina Karadžić, prva srpska slikarka, uz našu Katarinu Ivanović će uskoro dobiti i spomen-ploču u alpskoj prestonici. Malina Marina Janković je na njemačkom jeziku iz knjige dr Volfganga Rohrbaha pročitala tekst o Vuku Stefanoviću Karadžiću.
Skup je podržao i na njemu prisustvovao Njegova ekselencija g. Nebojša Rodić, ambasador Republike Srbije u Beču, Vesna Klinger, predsjednica Internacionalnog kulturnog udruženja „Fokus“, kao inicijator manifestacije Saša Kostić, predsjednik SKC „Stevan Mokranjac“, Aleksandar Stanković, predsjednik KSD „Bambi“, Mirel Tomas, predsjednica Udruženja „Bečke poete“, Lazar Bilanović, predsjednik Austrijsko-srpskog pokreta solidarnosti, Dr Dejan Jelić, predsjednik Austrijsko-srpskog društva, i drugi istaknuti pojedinci srpskog porijekla koji žive i rade u Beču.
Poslata je jasna poruka sa skupa da srpski jezik i ćirilica predstavljaju naš identitet i da ih treba njegovati i očuvati. Zajedništvo Srba nam je više nego ikada potrebno, pa bi, po riječima Vesne Klinger, trebalo da se izdignemo iznad ličnih surevnjivosti i interesa, iznad udruženja, a u ime opštih nacionalnih interesa. Kultura sjećanja na slavne pretke i reformatore je od strateškog značaja za očuvanje našeg nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta, ne samo u Austriji, već i u drugim zemljama svijeta u kojima žive građani srpskog porijekla.
M.D.S.